petak, 20. listopada 2017.

Erotska scena iz čuvaonice Muzeja grada Trogira - jedina takva na istočnoj obali Jadrana!



Od 2013. godine, svake 3. subote u listopadu, obilježava se Međunarodni dan arheologije, posvećen arheologiji i arheološkim otkrićima. 


Tim povodom donosimo priču o jednom zanimljivom otkriću iz čuvaonice Arheološke zbirke Muzeja grada Trogira, koje je pronašla kustosica Lujana Paraman prilikom nedavne obrade materijala iz istraživanja koje je u kući Berislavić 1990. godine obavio tadašnji Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Split, pod vodstvom Ivanke Kamenjarin, današnje voditeljice Arheološkog odjela Muzeja grada Kaštela.






Riječ je o ulomku luksuzne posude za posluživanje vina, ukrašenog erotskim scenama koja je u naš Trogir (rimskodobni Tragurij, lat. Tragurium) doputovala iz grčkog grada Knida (grč. Knidos) na dalekoj maloazijskoj obali (današnji poluotok Datça u JZ Turskoj).


Luksuzno reljefno ukrašeno posuđe, u literaturi poznato kao knidska reljefna keramika, proizvodilo se u Knidskim keramičarskim radionicama između kraja 1. stoljeća i početka 3. stoljeća. Na istočnu obalu Jadrana pristizalo je trgovačkim brodovima zajedno s ostalom robom s istočnog Mediterana i prodavalo se u priobalnim gradovima – najviše su zastupljeni u rimskodobnim gradovima sjeverne Dalmacije (tadašnje Liburnije) - Zadru i Ninu, dok je iz srednje Dalmacije poznato nekoliko posuda iz Salone.





Oblici ovih posuda – a riječ je o vrčevima, stolnim amforama i dekanterima te dekorativni repertoar dionizijskog karaktera (Dionis/Bakho – grč. bog vina): Dioniz, Sileni, Pan, Menade, grotesktne glave, zatim vegetabilni motivi bršljana, loze i grožđa – ukazuju da se radi o posuđu namijenjenom posluživanju i pijenju vina, bilo u okviru dionizijskih, bilo nekih drugih svečanosti.


Erotski motivi na posudama su nešto manje zastupljeni, pa je trogirski primjerak za sada jedini pronađeni na istočnoj obali Jadrana. Riječ je o ulomku gornjeg dijela tijela dekantera (grč. lagynos) – što je zaključeno prema identičnom primjerku otkrivenom u jednom grobu u današnjem selu Belbeku na crnomorskom poluotoku Krimu (danas Ukrajina). Vrat posude ukrašen je reljefnom grotesknom glavom muškarca, dok su na ramenu posude u plitkom reljefu prikazani muškarci i žene u različitim erotskim scenama, između kojih su prikazani predmeti svakodnevne uporabe – ogledala, kantar, vrč, svijećnjak... Posuda je datirana u sredinu 2. stoljeća.





Zanimljive mogućnosti u vezi s načinom na koji je ova keramička roba stizala iz udaljenog Knida na našu obalu iznosi pok. profesor Zdenko Brusić u svom članku Knidska reljefna keramika na Jadranskim nalazištima  iz 2000. godine:


„Knid je, kako znamo, bio poznato Afroditino svetište s popularnom statuom Praksitelove Afrodite. Plinije kaže:
„Praksitelova djela nalaze se u Ateni, na Kerameiku, ali iznad svih je u svijetu, Afrodita zbog koje su mnogi putovali na Knid da je tamo vide.“

S obzirom na brojne veze koje se ogledaju u keramičkom importu između istočne obale Jadrana i maloazijskog prostora, vjerojatno je i ovo posuđe, atraktivno po svojoj dekoraciji, bilo predmetom prodaje u pojedinim emporijima ili su pak pojedini stanovnici antičkih naselja ili orijentalci posjećivali ovo čuveno svetište gdje se prodavala raznovrsna keramička roba.
Kako kaže Lucijan (Amores XI): „uzeo sam dva autoriteta u ljubavi i odveo ih po Knidosu, našavši nemalo zabave u bludnim produktima keramike, jer sjetih se, ja sam u Afroditinom gradu....
Posjetioci su iz ovog čuvenog svetišta svakako donosili keramičke „suvenire“.“






Uz latinsku izreku „Vinum bonum, pax in domum“ (Dobro vino, mir u kući), 
želimo vam ugodan vikend!
Podijelite ovu zanimljivu priču s prijateljima:

četvrtak, 19. listopada 2017.

Sudjeluj u "Ekspoziciji grada" ti! | Radionice za djecu u Muzeju grada Trogira


"Ekspozicija grada" - izložba fotografija Joška Hercega i Vlade Sorića otvara se u atriju Muzeja grada Trogira u ponedjeljak, 23. listopada 2017. u 19:00 sati. Izložba se može razgledati do 31. listopada, a u okviru izložbe održat će se i dvije radionice za djecu pod vodstvom muzejske pedagoginje Goranke Tomaš.






Prva radionica je na rasporedu u srijedu, 25. listopada 2017. u 17:00 sati, a druga u ponedjeljak 30. listopada, također u 17:00 sati. Za sudjelovanje u radionicama potrebno je prijaviti se voditeljici na telefonski broj 881 406 (birati 6), broj mobitela 099 670 7159 ili na e-adresu gogtomas@gmail.com
Cijena radionice je 20,00 kuna, a sav materijal za rad je osiguran.




Pitali smo muzejsku pedagoginju što nas očekuje u novim kreativnim radionicama, pa svakako pročitajte o čemu se radi:


 
Vlado i Joško ovom će izložbom ispričati priču o ljudima i o životu u našem malom mistu koje je odraz svega onoga što se događa i u velikim mistima i hvala im na tome. Život donosi i mladost i starost, moć i nemoć. No, svega toga ne bi bilo da nije malih ljudi... svaki čovjek ima svoje mjesto pod suncem i svatko ima neki put i sudbinu, mali ljudi najčešće iz raznoraznih razloga imaju puno puteva... Danas ima puno svita koji se bavi fotografijom, no jedno je baviti se nečim, a nešto skroz drugo pokušavati razumjeti i, konačno, razumjeti ono čime se baviš. Ova dva autora dio svojih života posvetili su fotografiji i ljudima i nisu to učinili površno, već strpljivo, polako i stentano... skromno i samozatajno... Smatram da je upravo to je pravi put u svijetu bilo koje umjetnosti, kaže Goranka Tomaš te nastavlja Nije dovoljno imati skupocjeni fotoaparat da bi bio veliki fotograf, potrebno je znati uhvatiti momenat ili trenutak, a trenutaka ima pregršt samo koji li je pravi; onaj veličanstveni – znatiželjna i kreativna duša će znati!



A sada, dolazi najbolji dio:

Tijekom trajanja izložbe (23. - 31. listopada 2017.), Joško će svako poslijepodne fotografirati sve zainteresirane posjetitelje izložbe, pa će tako fotografirati i - polaznike radionica. Nakon fotografiranja izrađivat ćemo okvir za fotografiju kako bi vaša uspomena bila potpuna, najavljuje muzejska pedagoginja.

Kada je u pitanju portret u fotografskom svijetu najteže je uhvatiti trenutak čovjekovog pravog bića; stanje opuštenosti i ljepote duha... Definicija ekspozicije je ukupna količina svjetla kojoj je dopušteno da padne na fotografski medij, Joško i Vlado, u toj ukupnoj količini svjetla uspjeli su prikazati pojedince u svojoj svakidašnjoj ljepoti, a tada smo svi mi najveličanstveniji... onda kada smo spontani..., zaključuje Goranka Tomaš.





Zvuči zanimljivo, zar ne?
Zato brzo do svojih telefona, mobitela ili računala - prijavite se na radionice i 
uz pomoć Goge i Joška stvorite sjajne uspomene! 



Radujemo se vašim prijavama!


Pozovite i prijatelje da se prijave:

srijeda, 18. listopada 2017.

"Ekspozicija grada" Joška Hercega i Vlade Sorića od ponedjeljka u Muzeju grada Trogira



U ponedjeljak, 23. listopada 2017. u 19:00 sati, u atriju Muzeja grada Trogira otvorit će se izložba fotografija "Ekspozicija grada"
u kojoj će dva Trogiranina - Joško Herceg i Vlado Sorić - kroz dvadeset fotografija pričati priču o gradu i
ljudima čiji se "životi isprepliću s gradom i postaju jedno".






Živjeti u gradu koji je svojom ljepotom, popularnošću i svjetskim priznanjima veći od nas samih, ponekad nije lako - započinje svoju recenziju "Ekspozicije grada" Julija Kljajić, mag. art. Grad se sa slavom bori na svoj način. Podnosi hrabro sve što mu ljudi donose i odnose. Za Trogir postoje dva godišnja doba; ljeto s odmorima njegovih gostiju donosi globalizaciju u punom sjaju, a zima je vrijeme kada se grad odmara. Trogir je diva bio i ostao. Gotovo da nema načina na koji nije opisan, opjevan, ispričan, zabilježen... Kada se maknu svi epiteti, ostaju nam zidine, kamen, crkve, samostani, ulice, kuće i ljudi. Upravo mu ljudi daju srce kojim Trogir živi. Kroz fotografije Joška Hercega i Vladimira Sorića upoznajemo te ljude. Ulazimo u njihove živote koji se isprepliću s gradom. I postaju jedno. Cjelina je to nedjeljiva i nezamisliva...


"Drvo kao izazov i zanat, a srce ispunjeno bojama i doživljajem divljenja za umjetnost."

"Moda kao inspiracija, kao hobi, kao uživancija."


... Kroz priču nas vode dva Trogiranina sa svojim objektivima. Kada gledamo fotografije, najbolje je prepustiti se istraživanju crta vodilja koje su autori vješto stavili u drugi plan. Ne otkrivajući sve na prvi pogled, trebamo preuzeti ulogu čitatelja koji spajajući dijelove ostaje fasciniran cjelokupnom izvedbom. Fotografije i ljudi na njima su nasmijani, opušteni i prijateljski raspoloženi. Baš kao i njihov grad, zaključuje Julija Kljajić.



"Skoro dva stoljeća glazbe i zvukova trebalo je da uvrsti ženu na samo čelo."



U stvaranju ove izložbe sudjelovalo je preko 30 ljudi! Zanima li vas tko su? To su Krešimira, Jolanda, Marin, Ante, dvije Marije, Marijana, Mario, Toni, Frane, Dario, Milena, Ines, dva Duška, Emil, Mimi, Goga, Neda, Anton, Goran, Štefica, Ernest, Joško, Milan, Duška, Jelena, Alena, Petra, Tea, Anamaria, Marčelina... Koji točno?! - To ćete morati doći provjeriti u atrij Muzeja grada Trogira u kojem će "Ekspozicija grada" biti otvorena do 31. listopada 2017. - od ponedjeljka do subote ujutro 10:00 - 13:00 te poslijepodne 17:00 - 20:00 sati.



Naravno, to nije sve!



"Drugi hodaju, on biciklira. Tu strast razumije samo vjerni pratilac."




U okviru izložbe, muzejska pedagoginja Goranka Tomaš održat će prigodne tematske radionice za djecu (o kojima više informacija donosimo sutra!), a jedan od autora svako će poslijepodne tijekom trajanja izložbe fotografirati posjetitelje, kao i polaznike radionica...



Dođite u atrij Muzeja grada Trogira, postanite otkucaji srca izložbe, kao što već jeste njegovi ljudi - srce kojim Trogir živi...  
U ovom "srčanom ritmu", preostaje nam još predstaviti one čiji će otkucaji srca 23. listopada u 19:00 sati, sigurni smo, biti ubrzani:



Vlado Sorić rođen je 1968. godine u Splitu. Fotografijom se bavi od 80-ih. Fotografije s ratišta Domovinskog rata objavljivao je u Slobodnoj Dalmaciji i Globusu. Sudjelovao je na izložbama ratne tematike u Trogiru, Splitu i Münchenu. Autor je dviju samostalnih izložbi fotografija - u Trogiru i Lovranu. Jedan je od osnivača Inicijative za osnivanje fotokluba Trogir. Još uvijek zaljubljen živi i djeluje na relaciji Trogir - Zagreb.


Joško Herceg rođen je 1976. godine u Trogiru. Interes za fotografiju pokazuje još od osnovne škole. Ona postaje sastavni dio njegova života. Sudjelovao je na više skupnih izložbi u Trogiru. Objavljivao je fotografije u Slobodnoj Dalmaciji, Jutranjem i Večernjem listu. Jedan je od osnivača Inicijative za osnivanja fotokluba Trogiru. Ovaj sretno oženjeni otac dvoje djece živi i djeluje u Trogiru.






 Ne sumnjamo da će dolaskom na ovu izložbu svaki njen posjetitelj postati - nasmijan, opušten i prijateljski raspoložen - zato:  
Veselimo se vašem dolasku!



Ne zaboravite pozvati i prijatelje:


ponedjeljak, 16. listopada 2017.

Zavirili smo u izložbu "Emanuel Vidović i njegovi učenici"



Izložba Emanuel Vidović i njegovi učenici Cata Dujšin Ribar, Milan Tolić, Ivan Mirković, Silvije Bonacci Čiko i Antun Zuppa/Zupa otvara se u Galeriji Cate Dujšin Ribar  - sutra - 17. listopada 2017. u 19:30 sati. Tim povodom zavirili smo u Galeriju Cate Dujšin Ribar (baš kao što smo nekidan zavirili u donaciju koja će nam biti svečano uručena na sutrašnjem otvaranju izložbe! - zavirite i u nju klikom TU) da vidimo kako teku posljednje pripreme i što ćemo to imati priliku vidjeti od sutra do 31. listopada 2017.




Izložba započinje uljima i akvarelima Cate Dujšin Ribar - ipak je u povodu 120. obljetnice njenog rođenja ova izložba i postavljena...







Razgledavanje izložbe nastavljamo s djelima Emanuela Vidovića, gdje vidimo i sliku koja do sada nije izlagana! Riječ je o slici Žena pod velom na terasi u Chioggi iz (oko) 1906. godine. Saznajemo i da je žena pod velom - Vidovićeva supruga Amalia! 







Odmah zatim, slijede djela Vidovićeva učenika Ivana Mirkovića - osim slika, imamo priliku vidjeti i dvije njegove skulpture... Jedna od njih vidi se na prvoj fotografiji u ovom postu (a drugu ćete ipak morati doći pogledati sami... :) )


Ivan Mirković: Ribari, prva polovica 20. stoljeća



Nastavljamo dalje gdje nas osim ulja na platnu čeka i 21 sjajna karikatura Milana Tolića... izdvojili smo samo dvije - jedna prikazuje ljekarnika Ivu Babića, a druga mesara Petra Ivačića. Što mislite... koji je ljekarnik, a koji mesar? :)






Šetnju Galerijom Cate Dujšin Ribar nastavljamo razgledavajući djela Silvija Bonnaccija Čike, među ostalim gledamo kako Ribari vuku gajetu, 1927.





A svoje razgledavanje zaokružujemo Odmorom na livadi  Antuna Zuppe iz 1931. godine:






Moramo priznati, napravit ćemo još jedan đir, da dobro razgledamo ovu izložbu sastavljenu od umjetnina u vlasništvu Galerije umjetnina Split, Hrvatskog pomorskog muzeja Split, Muzeja grada Splita, Trogirskog dekanata, Zjene Čulić, Tomislava Bekavca, Iva Delalle, Ante Delalle, Radovana Slade - Šilovića i naposlijetku - domaćina Muzeja grada Trogira i popraćenu katalogom izložbe autorice kustosice Aleksandre Bilić Petričević.




Na koncu, preostaje nam samo podsjetiti vas da nam se svakako pridružite!






Izložbu su financijski poduprli Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Trogir.
Hvala!




Pozovite i prijatelje:

četvrtak, 12. listopada 2017.

Izložba "Emanuel Vidović i njegovi učenici" u povodu 120. obljetnice rođenja Cate Dujšin Ribar



Izložba u povodu 120. obljetnice rođenja Cate Dujšin Ribar - Emanuel Vidović i njegovi učenici: Cata Dujšin Ribar, Milan Tolić, Ivan Mirković, Silvije Bonacci Čiko i Antun Zuppa/Zupa - otvorit će se u Galeriji Cate Dujšin Ribar u utorak, 17. listopada 2017. u 19:30 sati. Tom prigodom Ivo Delalle svečano će Muzeju grada Trogira uručiti donaciju koja sadrži brojne fotografije, dokumente, pisma,... i druge zanimljive arhivalije koje su pripadale slikarici rođenoj u Trogiru 17. listopada 1897. godine.






Promišljajući na koji način obilježiti 120. obljetnicu rođenja Cate Dujšin Ribar, shvatila sam da se u životu svake osobe, naročito u mladim, formativnim godinama, nađe poneka mudra starija osoba najčešće u ulozi profesora koja bitno utječe na daljnji tijek života. Jedna od tih osoba Cati je njen profesor Emanuel Vidović, koji joj daje prve slikarske poduke te otkriva njenu nadarenost i ljubav prema slikarstvu. Cata je tijekom 1915. i 1916. godine često boravila u Vidovićevom ateljeu i rad s njim joj je uvelike pomogao i učvrstio njenu želju da se bavi slikarstvom. Djelo Emanuela Vidovića svojom likovnom vizijom dirnulo je mnoge koji su s njime dolazili u doticaj, pa je tako i na Catu djelovao vrlo motivirajuće. Hrabrio je i poticao mladu Catu da nastavi školovanje na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, koju ona i upisuje 1917. godine, u vremenu koje nije bilo naklonjeno ženskom obrazovanju, posebno na umjetničkom polju. Cata, slikarica i pjesnikinja, nesumnjivo je izuzetno zanimljiva ličnost u hrvatskom slikarstvu... Ovim rečenicama kustosica Aleksandra Bilić Petričević započinje tekst kataloga dugo pripremane izložbe Emanuel Vidović i njegovi učenici: Cata Dujšin Ribar, Milan Tolić, Ivan Mirković, Silvije Bonacci Čiko i Antun Zuppa/Zupa.


Osim umjetnina koje se čuvaju u Muzeju grada Trogira, na izložbi otvorenoj do 31. listopada bit će izložene i one koje se čuvaju u privatnom vlasništvu, kao i one koje su dio muzejskih i galerijskih zbirki. Muzej grada Trogira zahvaljuje na posudbi umjetnina Galeriji umjetnina Split, Hrvatskom pomorskom muzeju Split, Muzeju grada Splita, Trogirskom dekanatu te Zjeni Čulić, Tomislavu Bekavcu, Ivu Delalli, Anti Delalli i Radovanu Sladi-Šiloviću.



Nije bilo lako ženi slikarici uspjeti i dokazati se na likovnom polju, no Cata je osigurala svoje mjesto u hrvatskoj modernoj umjetnosti zahvaljujući, među ostalim, i stalnom postavu Galerije koja nosi njeno ime u sastavu Muzeja grada Trogira. Izložene slike naša je Cata rado nazivala svojom djecom, obilazeći ih svake godine... Muzej grada Trogira, kao i cijeli Trogir joj se na donaciji slika ovakvom izložbom još jedanput odužuje, jer je ipak sva najbolja likovna ostvarenja poklonila upravo rodnom mjestu..., zaključuje u tekstu predgovora ravnateljica Muzeja grada Trogira dr. sc. Fani Celio Cega nadodavši da ova izložba ne zaokružuje samo Catin slikarski opus, već sažima dostupne radove kruga Emanuela Vidovića, kako bi predočila njegovu ulogu i utjecaj učitelja na učenike koji ih je doveo do vlastitog umjetničkog izričaja prema kojemu su bili i ostali prepoznati u javnosti.



Izložba obuhvaća  djela nastala u razdoblju od 1906. do 1968. godine - započinje Vidovićevim uljima na platnu "Motiv iz Venecije" i "Žena pod velom na terasi" iz 1906., a zaokružuje se Zupinim grafikama iz 1968. Među 86 vrijednih djela - grafika, karikatura, crteža, akvarela, pastela i (najviše) ulja na platnu teško je izdvojiti neko... Hoće li vam se više svidjeti učenici - Mirkovićeve skulpture "Portret Emanuela Vidovića" iz 1918. i "Ribar s pajerom i konopom" iz 1936., Tolićeve sjajne karikature (21 karikatura trogirskih uglednika!) iz 1928., Čikini morski motivi, primjerice "Ribari vuku gajetu" iz 1927., već spomenute Zup(p)ine grafike, Catini pejzaži i (auto)portreti - ili nenadmašan učitelj - Emanuel Vidović ne znamo, no znamo da biste ovu izložbu svakako trebali posjetiti! Radno vrijeme izložbenog prostora - Galerije Cate Dujšin Ribar tijekom trajanja ove izložbe je od ponedjeljka do subote 10:00 - 13:00 te 17:00 - 20:00 sati.




  "Nekoliko dana pred otvaranje Galerije nisam mogla spavati, zebla sam kao da imam poći na neki prvi ispit... Ali onaj dan sam shvatila da su me primili, da su me shvatili, pa čak da su me zavoljeli...", izjavila je Cata Dujšin Ribar prisjećajući se otvaranja Galerije s njenim imenom u okviru Muzeju grada Trogira. - Nekoliko je dana pred otvaranje izložbe u Galeriji... a taj dan, 17. listopada 2017. u 19:30 dođite u Galeriju Cate Dujšin Ribar još jednom potvrditi da ste primili, shvatili i zavoljeli... ne samo Catu već i njene kolege i njihova učitelja.



Veselimo se vašem dolasku!


http://trogirtimetravel.blogspot.hr/2017/10/foto-putovanje-kroz-punokrvno-i.html



I, na koncu, vratimo se na početak na kojem smo spomenuli vrijednu donaciju... Na poveznici: Foto-putovanje kroz punokrvno i intenzivno proživljen život smo zavirili u tu donaciju i objavili nekoliko do sada neviđenih fotografija iz privatnog života Cate Dujšin Ribar - jer sve što je "naslikala ukrala je od života, živeći ga punokrvno i intenzivno"*.


*iz publikacije "Cata Dujšin Ribar - stalna izložba slika u Muzeju grada Trogira", Trogir, studeni 1978.
  


Ne zaboravite pozvati i prijatelje: